ČIP | 01 - 04 | 2012 | Aktualnosti  

Za Đeni Šverko koja je voljela bijele gerbere

Tekst Nikole Popića povodom nedavne prerane smrti Ivane (Đeni) Šverko

Nikola Popić

  • dummy
  • untitled

...Na još zelenom dijelu neba lastavice. Odlaze nekamo prema Dravi. Sve se nudi pogledu, ali slikara nema.

Godina 2006. Restoran Stellon na Bačvicama, kasna proljetna večer. Naš prvi razgovor. Teme: fakultet, pedagogija, literatura, naš profesor Vaništa. Shvaćamo da trenutno čitamo iste knjige.

Razmjenjujemo tekstove. Ja njoj Stravinskog, Poetika glazbe i pjesme u prozi, kako ih zovem, Louisa Kahna, ona meni Otkriće Uqbara, Američka predavanja Itala Calvina. Die Kunst der Fuge, posljednje što je Bach napisao, CD kojeg sam godinama tražio donosim joj jednom prigodom. Bila je ganuta.

Govorimo o našem gradu kojeg jako volimo. Uvijek isti zaključak i slaganje s Tinom da je to grad s takvom bojom duše da je o njoj opasno govoriti – od straha da je ne bi otkrili pjesnici.

...Pojam naš fakultet odnosio se jednako i na splitski i na zagrebački...

Svjetlost je to što pamtim pri ulasku u njen kabinet. Ogromni komad zapadnog neba i njeno nasmiješeno lice, četiri spojena stola na sredini, crna kabanica na vješalici lijevo od vrata za koju, ne znam zašto, uvijek mislim da je tamno zelena. Pokazuje mi posljednje predavanje, razmjenjujemo slajdove. Imponirao mi je njen zanos i oduševljenje, potpuno crpljenje i predavanje poslu pedagoga koji je možda bio njeno prokletstvo.

Urbanizam svakako nije ovo što se nudi svugdje oko nas – Prostorno pravna smicalica, kaže I.T. na nastupnom predavanju. Na obrani diplomskog rada naš student, uzbuđen, glas i ruke mu podrhtavaju, citira Đeni – Treba oblikovati uvjete a ne uvjetovati oblikovanje... Govore mi naši studenti – ona nas je naučila što je urbanizam.

Posljednjih mjeseci, izmijenili bismo MMS poruke, za razgovor je imala premalo snage. Na posljednjoj, ona i Emil, s unucima u Vrboskoj.

28. 08. 2012. 17.15 sati. Na oproštaju puno naših studenata, krasni mladi ljudi s crvenim ružama u rukama, stoje u tišini, u redu među mnoštvom koje čeka.

Bačvice, dan nakon oproštaja, rijetki kupači izlaze iz mora jer je već gotovo noć. Dvije grupe mladića igraju picigin. Tko li je rekao da stijene u sumrak bivaju samotnije?

Španjolski superkup, uzvratna utakmica Real - Barcelona. U poluvremenu bismo, za ovakvih utakmica, razmijenili poruke ili razgovarali o Barceloni kojoj se divimo. O poetici ove igre, o našoj reprezentaciji.

U ruci držim njena interaktivna skripta koja je nosila na Sezonu urbanizma. Posveta - Dragom kolegi i još dražem prijatelju.

Drugi dan kalendarske jeseni. Marmontova prepuna svijeta, ulični pjevač ispred Sumpornog kupališta Kamila Tončića. Dok njegov psić spava unatoč buci, čuje se - vodi me vodi kroz kontrade..., molto affettuoso kako i priliči. Ispred HNK i crkve Gospe od zdravlja djeca koja drže do sebe, igraju se između prolaznika, ne treba im dječje igralište. Njena tema HNK – Mejaši ovdje počinje...

Nebo nad Splitom je modro i prazno, čiope su odletjele (kako li samo lete te čiope). Trebat će vremena...ponovo moći čuti onu pticu koja leti iznad Palače i pjeva. Moći vidjeti prekrasne ptice koje se tako trude letjeti ali ne tako dobro kao čiope.

 

vezani sadržaj

SPONZOR