ČIP | 05 - 06 | 2012 | Tema broja  

Projekt "Skoplje 2014"

Urbanizam Makedonije ugrožen je danas utjecajem politike. Kako razviti okvir za znanstveni pristup temama politikanstva i nacionalnih ideologija?

Leonora Grčeva

Jedan od najistaknutijih problema u urbanizmu Makedonije danas dominacija je politike nad samim urbanizmom. Postoji bojazan da se u recentnim istraživanjima ovoj temi nije posvetilo dovoljno pažnje, a postavlja se pitanje čemu je to tako. Kako razviti okvir za znanstveni pristup temama politikanstva i nacionalnih ideologija?

“Skoplje 2014” je danas gotovo kompletno realiziran projekt renovacije i izgradnje gradskog središta. Već na prvi pogled ovaj se kontroverzni “projekt” razlikuje od uobičajenih reurbanizacija post-socijalističkih, tranzicijskih gradova, u želji da pseudoklasičnim pročeljima autokratski prikrije skopsku modernu i njeno naslijeđe.

Urbanizam nasuprot politici

Urbanizam je oduvijek bio usko vezan uz politiku i značajno podložan političkim utjecajima i zlouporabama. Ova tvrdnja potkrijepljena je brojnim povijesnim primjerima, od koji su neki izvrsno ilustrirani u knjizi L. Valea, “Architecture, power and national identity”(“Arhitektura, moć i nacionalni identitet”, 1992.). Vale ukazuje na činjenicu da su vrlo često arhitektura i urbanizam bili discipline kroz koje su se stvarali nacionalni identiteti i oko kojih su se lomila politička koplja. Te discipline bile su ogledalo diskursa trenutne vlasti, odnosno estetizacija političkih ideologija 1. U ekstremnim povijesnim prilikama, najčešće u totalitarnim društvima bez balansirane kontrole, urbanizam i urbani prostor znaju postati medijem vladarove moći. Ili kako je to Deyan Sudjic rekao, ne bojeći se brutalne iskrenosti: “kada nestane linija koja dijeli političku kalkuliranost i psihopatologiju, arhitektura postaje ne samo odraz praktične politike, nego i fantazija, ili bolest koja proždire svoje žrtve” 2 . I iako u svijetu postoji opsežna literatura koja se bavi ovom temom, u nas je manjak pravog istraživanja utjecaja politike na urbanizam u nekim post-socijalističkim zemljama itekako vidljiv, kao i manjak istraživanja urbanih transformacija u ovim zemljama uopće.

“Skoplje 2014”

Projekt “Skoplje 2014” pokušava renovirati cijelo gradsko središte u stilu kojeg vladini promotori nazivaju “baroknim i neoklasicističkim”. Projekt je službeno predstavljen projekcijom 3D animacije“Vizualizacija središta Skoplja 2014” na svečanom događaju koji je organizirala skopska Općina Centar. 3

Vizualizacija je bila ustvari šestominutna animacija, panoramski video središta Skoplja s montiranim renderinzima novih zgrada i spomenika, koja je mnoge spomenike i zgrade pojedinačno opisala. Gradonačelnik koji je predstavio projekt nazvao ga je “Vladinim projektom”, nimalo ne skrivajući prijezir prema socijalizmu, o čemu će još biti riječi nešto kasnije. Rekao je da “Skoplje treba novi image. Mi ćemo ga preobraziti, iz sivog, soc-realističkog grada u grad estetike.”

Iza ove urbane “vizije”na svečanosti nisu stajali nikakvi urbanisti ili arhitekti, nego su odluke opravdavali političari. Nedugo zatim vizualizacije su se počele realizirati velikom brzinom, kroz nekoliko uzastopnih izmjena 5 Detaljnih urbanističkih planova. Počevši od 2007, DUP izmjene su donošene svake godine (2007, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012). Svaka promjena DUP-a bila je rezultat brze i netransparentne procedure, odrađene iza zatvorenih vrata neke privatne agencije, od strane anonimnih arhitekata i političara koji u proces nisu uključivali niti struku niti javnost. Javno predstavljanje plana, odnosno obavezna procedura javne rasprave bila bi najavljena potiho i održana unutar jednog tjedna, i to obično ljeti, u vrijeme državnih praznika (2. VIII.), ili u vrijeme Božićnih odnosno Novogodišnjih praznika. Za početak, izmjene uopće nisu bile u skladu s Generalnim urbanističkim planom 6, jer je jasno propisano da za sve veće promjene samog središta valja raspisati međunarodni natječaj. Osim toga, plan nije bio izrađen prema prethodnim istraživanja, niti podvrgnut revizijama kad je već bio završen - time je već sami sadržaj plana postao osporiv. Postalo je evidentno da plan nije graficki prikaz veće strategije za razvoj grada, nego da se radi o kolekciji arhitektonskih akupunktura, koje su postepeno bile umetnute u planove nakon što bi bile javno najavljene od strane političkih predstavnika. Nijedan od planova nije bio popraćen dokumentacijom koja bi jasno objasnila koncept. Stoga je moguće, na temelju službenih i neslužbenih izjava i tumačenja promotora ove vizije, zaključiti kako njen cilj nije bio stvoriti strategiju urbanog razvoja, nego tek gradu dati novi image s kojim bi se građani mogli lako poistovjetiti. Agresivna kampanja reinvencije makedonskog nacionalnog identiteta vođena je dakle na javnim površinama, pomoću jedne invazije novih “baroknih” zgrada, obnovom modernističkih fasada u “novom stilu” i okupacijom otvorenih javnih površina stotinama spomenika. Kulminacija spomeničkog trenda postavljanje je 22 metra visoke statue Aleksadra Velikog na sredinu glavnog trga, što je ubrzo postalo najboljim primjerom recentne pojave u makedonskom kulturnom diskursu koji je pratio projekt “Skoplje 2014”, popularno nazvanom “antikvizacija”. Pojam‘antikvizacije’ u povijesti je arhitekture definiran kao “renesansna praksa po kojoj se gradu daje pojavnost Rima ili Atene gradnjom objekata organiziranih na klasični način” 7. U suvremenom makedonskom kontekstu ovaj se pojam koristi kako bi se opisale “politike identiteta koje se baziraju na pretpostavci da postoji direktna veza između današnjih etničkih Makedonaca i antičkih Makedonaca” 8.

  • [1]Kadar 3D vizualizacije
  • [2] Kadar 3D vizualizacije

Razumijevanje fenomena: tranzicijske analogije

Jedan od mogućih načina stvarne procjene urbanih devijacija u jednoj mladoj državi poput makedonske, koja se s tim susreće po prvi put, bila bi usporedba s državama koje su slične procese post-socijalističke tranzicije već prošle, i u kojima su se slične stvari već dogodile.
Govoreći o gradovima post-socijalističke jugoistočne Europe, Kiril Stanilov, jedan od autora koji se aktivno bavi urbanim transformacijama u post-socijalističkim gradovima, primjećuje da je jedan od zajedničkih nazivnika 9  takvih gradova u državama koje teže zapadnom tržišnom modelu bila zaštita javnih prostora 10.
Makedonski slučaj, s druge strane, pokazuje sasvim suprotnu tendenciju – političku monopolizaciju javnih prostora, isključivost umjesto uključivosti i neskrivenu manipulaciju urbanističkim sredstvima u političke svrhe. Sve ovo više podsjeća na totalitarne režime nego na demokratska društva. Ove nacionalističke tendencije, jasno manifestirane u projektu “Skoplje 2014”, nisu usamljena pojava. Iako sličnih primjera u balkanskom susjedstvu možda nema, paralele se mogu povući sa srednjoazijskim post-socijalističkim državama. Sličnosti postoje, primjerice, između Makedonije i Turkmenistana, za vrijeme Turkmenbashija 11, kada je glavni grad Ashgabat bio obnovljen na način da bi se eksplicitno naglasio nacionalni identitet Turkmenistana. Na inicijativu Turkmenbashija, glavni grad Ashkhabat postao je gradilištem monumentalnih zgrada, prema ideološkim kriterijima režima, često glorificirajući samog predsjednika; oživljavanje starijih tradicija postalo je osnovom države i nacije, onako kako ju je zagovarao Turkmenbashi, nazivajući to “specifičnim putem razvoja” 12. Nadalje, iznimni su napori uloženi kako bi se dokazalo da počeci grada sežu u antiku, iako je grad ustvari star tek nekih stotinjak godina 13. Iako bi ovakva usporedba nekima mogla izgledati ekstremno, jer se ovdje ipak radi o jednom ekstremnom primjeru, nacionalističke ideologije i retorika političkih zagovornika ovakvih urbanih promjena su gotovo identične.

Pokazatelji analiza urbanističkih promjena uzrokovanih politikom

Trebalo bi svakako izdvojiti pokazatelje koji bi dokazali naše tvrdnje o političkoj premoći, kako bismo postavili jasan okvir stručnih argumenata;u protivnom bi sve ovo moglo biti smatrano tek subjektivnim stavom. Ovakvi pokazatelji ovise o pojedinom planu, kontekstu i dostupnim informacijama. Dakle, što se tiče “Skoplja 2014” i njegovih DUP-ova, izdvojili bismo nekoliko potencijalnih pokazatelja:

  • Učestalost DUP-ova središta grada Skoplja u posljednjih 100 godina

1. Učestalost planova: Počevši od prvih izmjena DUP-a 2007, svake godine su donešene nove izmjene. Nijedna od izmjena nije nudila elaboraciju generalnog koncepta, strategiju ili racionalno obrazloženje promjena 14. Nedostatak argumentacije govori o površnosti ovih planova. Njihova učestalost, pak, devalvira značenje pojma ‘plana’ kao dokumenta koji potiče budući urbani razvoj. Naprotiv, on sad postaje tek dokumentom koji legalizira svršen čin, što jasno pokazuje kako je riječ o političkim namjerama maskiranima u urbanističke planove.

2. Nametanje stilova: Dodatni pokazatelj političke kontaminacije urbanizma pojava je novo-starih arhitektonskih stilova. Predstavnici vlasti počeli su s nazivanjem nove arhitekture “baroknom” ili “neoklasicističkom”, iako je ispočetka bila najavljivana nova urbana vizija 15. Ovaj povijesno pogrešan arhitektonski vokabular potom su preuzeli i mediji 16. Osuđivani od strane mnogih, “novi” su arhitektonski stilovi potom integrirani u gotovo svaki arhitektonski natječaj, pri čemu je bio ponavljan uvijek isti zahtjev: “Pročelje zgrade mora biti u stilu: baroka, klasicizma, neoklasicizma, romantizma ili neoromantizma”. U svakodnevnom se govoru projekt opisuje kao “barokni”, iako se elementi baroka ne mogu naći u izgrađenim zgradama. Štoviše, ovaj ignorantski pristup još je pojačan činjenicom da se za sve natječaje koristi pojam “neoromantizma” – stil koji, povijesno gledano, nikad nije ni postojao. Ovo nametanje stilova otišlo je i korak dalje. Javnim pozivima i natječajima počela je obnova pročelja skoro svih značajnih modernističkih zgrada 17  u središtu grada, uvjetovana istim ovim stilovima, a od ove godine (2012) “obnova pročelja” se pojavila i kao dio najnovijeg Detaljnog Urbanističkog Plana.

Sljedeći prikaz mapira sve izgrađene ili tek planirane zgrade kojima je stil nametnut, za razliku od zgrada kojima je ‘dozvoljena’ kreativna sloboda. Postotak zgrada s nametnutim načinom oblikovanja, koje je iznjedrio um anonimnih “vizionara” bez obrazloženja ili javne rasprave, jasan je pokazatelj nametanja političke volje.

  • skopje


[4] Izgrađene i planirane zgrade iz pet zadnjih Izmjena DUP-a (2007-2012)

 

3. Zlouporaba javnog prostora: Možda jedan od najočitijih pokazatelja nepoštivanja javnog vlasništva i javnih prostora upravo je uništavanje i zakrčivanje tih prostora, odnosno građevna parcelizacija zona koje su povijesno i urbanistički bile jasno artikulirane kao javni prostori – ulice, trgovi, riječne obale.

  • skopje

[5] Okupacija javnih prostora (ulica, trgova, riječnih obala)

 

Zaključak

Grafičkom indikacijom urbanističkih elemenata poput “promjena planova”, “postotka nametanja arhitektonskih stilova” ili “okupacijom javnih prostora”pokušali smo rasvijetliti društveno-političke pojave pogubne za urbani razvoj Skoplja. Jasna je tvrdnja da je “Skoplje 2014” slučaj političke manipulacije urbanizmom, što je prikazano nizom urbanističkih i stručnih pokazatelja.
Recentni urbanistički i arhitektonski događaji u Skoplju tek su vrh sante jedne  kompleksne povijesne i sociološke situacije. Većina zgrada naslijeđe je socijalističkog perioda, u stilu moderne, pošto je jugoslavenska arhitektura jasno stremila prema internacionalnoj moderni. Današnja vlast, neskriveno prezirući socijalističku prošlost, ne pravi razliku između naslijeđa moderne i povijesnog perioda u kojem je nastao, nastojeći izbrisati sve fizičke tragove iz tog vremena. Urbanističke ideje i metodologije, baš kao i sloboda arhitektonskog izričaja, marginalizirane su političkim odlukama neznalica. Sve to se može protumačiti samo kao pokušaj da se izbriše jedan cijeli dio makedonske povijesti i da se izmisli novi, nepostojeći, što rezultira političkim monopolom nad javnim prostorom i jednom dosad neviđenom zlouporabom urbanizma, arhitekture, skulpture i urbanog prostora.

(Članak je predstavljen kao seminarski rad na međunarodnoj konferenciji “Rethinking Urbanism”, u Zagrebu, 18. V. 2012.)

Bibliografija
Šír, J. (2008), Cult of Personality in Monumental Art and Architecture: The Case of Post-Soviet Turkmenistan, “ActaSlavicaIaponica”, 25:203-220
Stanilov, K. (2007), Taking stock of post-socialist urban development: A recapitulation, in: The Post-Socialist City, Urban Form and Space Transformations in Central and Eastern Europe after Socialism [ed. Stanilov, K.], Springer: 3, Dordrecht
Sudjic, D. (2005), Edifice Complex, Penguin Group, London
Tzonis,A. &Lefaivre;,L. (1986), Classical Architecture: The Poetics of Order, Massachusetts Institute of Technology, Massachusetts
Vale, L.J. (1992), Architecture, Power and National Identity, Routledge, Oxon
Vangeli,A. (2011), Nation-building ancient Macedonian style: the origins and the effects of the so-called antiquization in Macedonia, “Nationalities Papers”, 39:13-32

Popis slika
Slika 1 Kadar iz videa: http://www.youtube.com/watch?v=XmaJJNb44Ds [01.08.2011]
Slika 2 Kadar iz videa: http://www.youtube.com/watch?v=XmaJJNb44Ds [01.08.2011]
Slika 3 Crtež autorice
Slika 4 Crtež autorice
Slika 5 Crtež autorice
Slika 6 http://www.build.mk/forum/
Slika 7 Fotografija autorice
Slika 8 Fotografija autorice
Slika 9 Fotografija autorice

 

  1. Vale, 1992
  2. Sudjic, 2005:12
  3. www.mia.mk [01.08.2011] 
  4. www.mia.mk [01.08.2011] 
  5. U Makedoniji je dvostupanjski sistem planiranja zakonski reguliran; Generalni urbanistički plan (GUP) donosi se za svako gradsko naselje, sugerirajući načine upotrebe zemljišta, osnovnu prometnu i opću infrastrukturu. Potom se donosi detaljni urbanistički plan (DUP) za djelove naselja od 5-50ha. DUP se radi u skladu s GUP-om, kako bi se napravio detaljni plan zone, uključujući sprecifična rješenja za građenje, funkcije zgrada, arhitektonsku plastiku, točne prometne uvjete, i tsl.. 
  6. Državni institut za prostorne i urbanističke planove Republike Makedonije, GUP 2001-2020, Bilansni pokazateli naplanskite reshenija, Skopje, 2002, član 3.3.7.
  7. Tzonis&Lefaivre;, 1986
  8. Vangeli, 2011
  9. Stanilov, 2007
  10. Kao što je slučaj, primjerice, s Hrvatskom i Slovenijom, koje dijele jugoslavensku povijest s Makedonijom.
  11. Naziv se odnosi na 16 godina (1990-2006) vladavine ekscentričnog predsjednika Turkmenistana Sapurmurata Niyazova, koji je sebe nazivao Turkmenbashijem, doslovno “Vladarem svih Turkmenistanaca”.
  12. Šír, 2008
  13. Šír, 2008
  14. Jedina pismena dokumentacija koja prati izmjene DUP-a je niz starih analiza i istraživanja – ista ona dokumentacija koja je bila uključena u prethodni DUP iz 1997.
  15. www.mia.mk [01.08.2011] 
  16. Najjači argument koji se konstatno ponavlja kako bi se opravdalo ove odluke je da “svaki veliki europski grad ima svoj povijesni centar, stoga moramo i mi…” ili “i mi možemo svijetu pokazati naše tradicionalne vrijednosti…”
  17. Mnoge od njih predstavljaju vrijedno arhitektonsko naslijeđe perioda od 1930-1990-ih, a neke su i zaštićene kao kulturno dobro Republike Makedonije.

 

vezani sadržaj

SPONZOR