ČIP | 09 - 12 | 2012 | Otkrivanje grada  

Nismo El Dorado ali imamo svoje konkvistadore

Znakovi vremena: zlato na sunce!

Redakcija

Borgesov Ireneo Funes bio je čovjek potpuno savršenog sjećanja, koji se zbog toga uvijek iznova morao podsjećati da je odraz koji vidi u zrcalu njegov vlastiti – jer svaki je odraz ustvari različit od svih prethodnih i svih budućih. Misliti znači zaboraviti razlike, generalizirati, apstrahirati, rekao je Borges.

Gradovi imaju isti problem; mijenjaju se do (vlastite) neprepoznatljivosti. Na njihovom se tijelu odražavaju silnice koje oblikuju – ili uništavaju – društvo u cjelini, silnice koje oblikuju politiku, gospodarstvo, kulturu. Može li se neki grad iz 1950. i 2000. zvati istim imenom?

Vrijeme u kojem živimo mijenja grad na najrazličitije načine. Mijenja se “struktura stanovništva”, mijenjaju se govor, obrasci kulture i nekulture. Grad raste i širi se. Izmjenjuju se natpisi i zastave. Stare automobile zamjenjuju noviji, neke kuće propadaju i ruše se, neke nove se grade. I sve tako. Ali i više od toga: nestaju obrti i male knjižare, nestaju neovisne prodavaonice i kiosci, a zamjenjuju ih superlanci supermarketa. U mnogim ulicama zjape prazni gradski (i privatni) prostori, propale tvornice koje čeka nekretninski rasplet, urušeni hoteli koje je zbog nečega zaobišao čarobni štapić privatizacije.

Tako je i sa Zagrebom. Već u samom središtu vide se drastične promjene, i nisu sve tragične. Zara i H&M vratili su kupce u gradsku jezgru, ponovno je oživjevši, unatoč najezdi sve brojnijih shopping centara na prvoj liniji periferije. Ali već i sama Ilica te mnoge donjogradske i nedonjogradske ulice svjedoče tužnim nestajanjima kultnih kafića, zalogajnica, obrtničkih radnji, simpatičnih (i neprofitabilnih) trgovina cipela, “bijele tehnike” ili donjeg rublja. Imperativ zarade oblikuje grad. Ispražnjene prostore knjižara zauzele su poslovnice banaka i telekom tvrtki.

Ipak, ono čega je u zadnje vrijeme sve više itekako je znakovito za krizu u kojoj se nalazimo i sve očajnije građanske džepove. Osim sve većeg broja tzv. “second hand” trgovina rabljene odjeće tu je i prava poplava iznimno ružnih i nadasve uočljivih “poslovnica” za otkup zlata i srebra, na koje se ovdje pokušava ukazati. Fotografije u galeriji snimljene su u polusatnoj šetnji od Trga bana Jelačića do Trga Francuske Republike, odnosno Slovenske ulice.

Zlato na sunce! Prihvatili smo raširene ruke neoliberalnog kapitalizma, uskoro ulazimo u zagrljaj Europske unije. Nadajmo se da se povijest neće ponoviti; Atahualpi nije pomoglo što je one tri prostorije uspio napuniti traženim zlatom i srebrom. Pizarro ga je svejedno dao smaknuti.  

 


 

 

vezani sadržaj

SPONZOR