ČIP | 09 - 12 | 2012 | Tema broja  

Povratak arhitektonskim počelima

Tema broja: alternativna razmišljanja o glavnoj temi sljedećeg Venecijanskog bijenala

Dominko Blažević

Iako je do sljedećeg, 14. Venecijanskog bijenala arhitekture ostalo još više od godinu dana, arhitektonski krugovi su se već uvelike uzvrpoljili, kako to već biva kad se uz neki događaj ove vrste veže ime velikog Rema (koji je imenovan izbornikom). Objava imenovanja bila je bombastična, i čekalo se da Veliki Guru, starchitect par excellence, progovori. I progovorio je.

Tema sljedećeg Bijenala bit će dakle arhitektonske Osnove, odnosno Počela (engl. Fundamentals)1, onako kako ih vidi Koolhaas.

U ovom broju ČiP-a želja je sagledati ovaj raspis iz više uglova, otvoriti put nekim drukčijim tumačenjima i alternativnim čitanjima, uključenjem različitih arhitekata i autora te pogledom na nove i stare teme na koje se Koolhaasov tekst referira.

 

  • Components

Components of a Lustron prefabricated house, Columbus, Ohio, 1949

 

KOOLHAASOVA POČELA

Bijenalni venecijanski raspisi znaju oduševiti arhitekte i sve one koji se tako osjećaju, ponajprije svojom općenitošću i apstrakcijom teme, dopuštajući autorima bezbroj interpretacija i (krivih i ispravnih) čitanja. U konačnici, Bijenale rijetko uspije nadići svoj revijalni usud, i iščekivanje kakvog Velikog odgovora najčešće ostaje tek neispunjenom željom posjetitelja i arhitekata diljem svijeta. (Jedna od najpotentnijih recentnih tema, Architecture beyond building, Aarona Betskog, 2008., dobar je primjer ovakvog razočaranja.) Možda otud i odluka organizatora da se samo trajanje izložbe od sljedeće godine produži na čak 6 mjeseci te da se program Bijenala upotpuni interakcijom i brojnim radionicama, kako bi Bijenale postalo mjestom jednog velikog istraživanja, a ne samo izložbi.

Ono što se već unaprijed zna: Bijenale nije manifestacija koja donosi odgovore niti revolucionarne projekte koji bi ukazivali na smjerove sutrašnjice. U najboljem slučaju Bijenale može biti dio dijagnoze, djelimični pogled na svijet (arhitekture) koji nas okružuje. Prilika je to da se razmisli o zeitgeistu, vremenu u kojem živimo, i kontekstu u kojemu arhitekti danas stvaraju, ali i prilika da se uvijek iznova spozna koliko je arhitektura ustvari spor i slab medij kada želi pametovati i komunicirati o “velikim” temama.

Znakovito – i nadasve logično – Koolhaas odabire NE pričati o, za mnoge, fundamentalnim temama današnjice, o krizi, o etici arhitektonskih izbora, odnosu arhitekata prema Politici (kontroverzna je njegova uslužnost bogatim i korumpiranim režimima sumnjivih pogleda na ljudska prava i slične “sekundarne” teme) ili Novcu (pod njegovom palicom, ode kapitalu i shoppingu već su davno ispjevane na harvardima i u sličnim hramovima). Umjesto “nezgodnih” tema, Koolhaas se odlučio za daleko “ziheraškiji” put, temu retrospektivnog “povratka osnovama”, ali, naravno, s jednim koolhaasovskim spinom, i ideološki nabijenom potkom.

Prema Koolhaasu, osnove o kojima će biti govora su arhitektonski elementi; vrata, pod, strop i tsl. Oni su gradbena tvar svake arhitekture i namjera je kroz njih promotriti proteklih 100 godina (1914-2014) razvoja arhitektonske discipline: svojevrstan podnaslov glavne teme je upravo Absorbiranje moderniteta 1914-2013.

Za razliku od “vernakularnih” stremljenja i trendova kraja 20. stoljeća, govorit će se o “internacionalnom” u arhitekturi, pa i o Internacionalnom stilu same moderne. Govorit će se o nacionalnim arhitekturama, i o njihovom postepenom nestajanju i stapanju, uslijed razvoja moderniteta i svijeta u cjelini. Svijet postaje jednim i istim selom. Salad bowl vs melting pot. Fragmentizacija i decentralizacija kulturnih tržišta i društava uopće, globalizacija i razvoj tehnologije doprinijeli su stilskoj “uravnilovki”. McDonalds je posvuda. Coca Cola je posvuda. IKEA je posvuda. Koolhaas je posvuda.

Nadalje, poručuje Izbornik, za razliku od uobičajenih Bijenala uvijek posvećenih sadašnjosti, ovo će izdanje biti posvećeno povijesti, pogledu unatrag. To ima smisla, čak i ako načas zanemarimo cinizam. Zašto iznova raspredati o gospodarskoj krizi i nedostatku posla i investicija, o krizi identiteta, digniteta, integriteta struke ili krizi spomenute etike? O kolapsu vrijednosti? Nema smisla o korupciji i politici. Nema smisla o bankama i korporacijama, o neoliberalnom kapitalizmu. To je ionako van arhitektonske ingerencije. Arhitekti su tu da projektiraju – ako imaju posla – a ne da mijenjaju svijet. Zar ne?

Konačno, ovo je Bijenale i valja zabaviti druge i sebe, iako Paolo Baratta, predsjednik Bijenala, naglašava upravo odmak od “spektakularizacije” arhitekture. “Ovo će biti Bijenale o arhitekturi, a ne o arhitektima”, dodaje Koolhaas, NAJVEĆE IME današnje arhitekture. Kako im onda ne vjerovati?

 

 

Naslovna fotografija: Carolyn Butterworth, Licking the Barcelona pavilion, 1992.

1 http://www.labiennale.org/en/architecture/news/25-01.html

 

 

vezani sadržaj

SPONZOR