ČIP | 05 - 06 | 2012 | Dnevnik čitanja  

Hvala na pogledu, gospodine Mies: Lafayette Park Detroit

O knjizi Thanks for the View, Mr. Mies: Lafayette Park Detroit autorica Danielle Aubert, Lane Cavar i Natashe Chandani

Luciano Basauri

Sam naslov knjige Thanks for the View, Mr. Mies: Lafayette Park Detroit (autorica Danielle Aubert, Lane Cavar i Natashe Chandani) govori nam o poznatim stvarima, od preciznosti Miesa van der Rohea do propasti modernog sjaja Detroita. Iako knjiga ne ide u dubinu ovih tema, ona ipak govori o uvjetima i načinu života koje je ideologija moderne ostavila u naslijeđe, u arhitektonskom i urbanističkom smislu. Koristan je to suvremeni pogled na Lafayette Park i zajednicu koja tamo živi, sa svim njezinim različitostima. U tom smislu, knjiga manje govori o kultu ličnosti Miesa, glavnog arhitekta iza projekta Lafayette, ili o kritičkoj teoriji koja stoji iza njegovog opusa, a više o zahvalnosti koju stanari Lafayettea osjećaju zbog zadovoljstva životom u svojim domovima – što je misao koja se ponavlja u knjizi. Čitatelj ubrzo shvati da je ključ arhitektura, iz koje se s užitkom može gledati van, i krajolik, okoliš koji je okružuje i koji je užitak gledati. Ova premisa nije rezultat još jednog istraživanja o Miesovom korištenju stakla na fasadi, nego metafora pretočena u prostor, u kojem susjed uživa u suživotu sa susjedom. Ukratko, ovo je osvježavajuće štivo o procesu transformacije jednog urbanističkog plana u kvart s karakterom u kojem aktivnost jedne zajednice, osjećaj pripadnosti a ne savršenstvo oblikovanja, tvore jednu vrstu oaze usred čemera detroitske nezaposlenosti, stagnacije i gradske zapuštenosti. Prikaz velikodušne modernističke arhitekture kvarta, kao i prikaz razvoja prostornog oblikovanja i formiranja lokalne zajednice, rezultat je metodologije koju prati zanimljiv, inovativan i nesvakidašnji pristup istraživanju, uz niz narativnih tekstova i vizualizacija. Posljedično, knjiga se čini pravim hibridom kojeg će biti teško kategorizirati i pravilno smjestiti na policama većine knjižara.

Ambiciozno istraživanje o kvartu počinje kratkim uvodom o povijesti Detroita, na koji se poslije prirodno nadovezuju detaljna svjedočanstva nekih od stanara Lafayettea, dok govore  o životu u Lafayette Parku. Ove razgovore prate i fotografski portreti stanara (fotografije C. Vermeulen), interijera njihovih stanova i atmosfere kvarta. Posebna pažnja u ovim razgovorima dana je sustavu kooperativa koji upravlja zajednicom (B. Matesa), zatim načinu održavanja privatnih i javnih vrtova te procesu gentrifikacije koji je prethodio razvoju Lafayette Parka, budući da je na tom mjestu prije bio Black Bottom, jedna od najvitalnijih afro-američkih (odnosno crnačkih) gradskih četvrti (W. Steele). Govori se također i o strasti koju pojedini stanari osjećaju za starim, vintage modernističkim dizajnom, ponosu koji stanari osjećaju zbog društvene raznolikosti ljudi koji tamo žive, naporima da se očuva duh originalne arhitekture i obnovi što se obnoviti da, kao i o naporima da se sačuva društvena kohezija zajednice, i tsl. Uz to, održano je i nekoliko intervjua sa stručnjacima, o procesima koji su bili ključni za kvalitetu života u Lafayette Parku, posebice po pitanju pejzažne arhitekture Alfreda Caldwella, koautora projekta, uz Miesa van der Rohea zaduženog za arhitekturu i Ludwiga Hilbersheimera za urbanizam.

Jedan od najvažnijih zaključaka koje knjiga donosi je ukazivanje na (pozadinsku) važnost kooperative kao upravljačke strukture, kao jednog od rijetkih sustava sposobnih da se na jedan učinkovit način nosi s tolikim brojem najrazličitijih stanara i kompleksnim spektrom njihovih načina života. Na ovaj način Lafayette Park se ističe kao zajednica koja upravlja samom sobom. Lafayette Parkom upravljaju četiri kooperativna tijela, a neki od problema kojima se oni bave su i sastavljanje statuta o zaštiti i održavanju naslijeđa, krajobrazno oblikovanje i održavanje vrtova, pravila prakiranja i mjere sugurnosti, i tsl. (Osobno mi je pravo osvježenje čuti državljane SAD-a kako o kooperativama govore pozitivno, a ne s porugom i prezirom.)

S jedne strane, ostala zanimljiva poglavlja sadržavaju atlas kvarta, u smislu biorazličitosti, umjetničkih elemenata, urbane opreme, originalnih arhitektonskih detalja, arhiv pravnih dokumenata i spisa koji se tiču kooperativa, sjećanja na originalne prodajne kampanje i promociju, i tsl. S druge, pak, tekstualni i foto-vodič o tome kako doći do Lafayette Parka je također vrlo informativan, jer govori o urbanim prostorima koji okružuju Park (radi se o jednom gotovo kataloškom pregledu detroitskih mikro-urbanih tipologija).

Kao što je ranije spomenuto, knjiga je tečna i čitljiva. No, iako je vrlo raznolika i eklektična u svojoj prirodi i širini, koncept kooperativa i prostornog oblikovanja u modernističkim naseljima mogao je biti bolje istražen. Nije slučajnost da je Lafayette Park, u jednom ovakvom Detroitu, postao uspješan i ikoničan kvart. Princip zajedničkih zelenih površina koje doprinose kvaliteti okoliša, pažljivo kalibriranih nasuprot privatnim dvorišnim vrtovima (kao kod town house tipologije), tema je koja se iznova ponavlja u urbanizmu moderne, a nikako da joj se posveti dovoljno važnosti. Ove površine su jednako učinkovite, ako ne i učinkovitije, od urbanizma samih naselja. Isto vrijedi i za diskusiju o tome u kojoj mjeri su principi urbanizma moderne bili uspješni ili ne, što se na kraju vraća i na načine zajedničkog upravljanja i onom liminalnom razinom do koje se zgradama može uspješno upravljati. Uspjeh Lafayettea vjerojatno leži upravo u ovim aspektima.

 

  • knjiga lafayette


 

 

vezani sadržaj

SPONZOR